Izbornik- Početna
- Manifestacija
- Rabska Fjera
Rabska Fjera
U tjednu kada se obilježava Dan sv. Kristofora, poštujući povijest i tradiciju, obnovljena je srednjovjekovna Rabska fjera.
Da bi se razumjelo što se ovom svečanošću slavi i kako je pretočena u današnju Fjeru, nužno je podsjetiti na povijest grada i otoka. Godine 1358., nakon dvogodišnjeg rata i poraza, Venecija je Dalmaciju prepustila ugarsko-hrvatskom kralju Ljudevitu I. Anžuvincu. Rabljani su se nakon toga u Zadru poklonili ovom kralju i zavjetovali mu se na vjernost, a on je obećao da će im priznati privilegije veće od onih što su ih imali pod Mlečanima, pa su ga slavili kao oslobodioca i u njegovu čast uveli sedmodnevne općinske svečanosti. U počast Ljudevitu I. Anžuvincu te na svetu uspomenu i čast sv. Kristoforu Veliko je vijeće Grada Raba 21. srpnja 1364. godine donijelo posebnu odredbu da se u Rabu najsvečanije slave 9. svibnja, Dies Victoriae (Dan pobjede), kada je Rab zagovorom sv. Kristofora 1075. godine oslobođen od Normana, i 27. srpnja, Dies Natalis, dan mučeničke smrti sv. Kristofora, zaštitnika Raba, koji Crkva slavi kao rođendan – dan kada je rođen za nebo.
Za vrijeme općinskih javnih svečanosti tempus feriarum sud u gradu nije radio, a dužnici sa sela petnaest dana slobodno su smjeli u Rab i iz Raba jer nije bilo dopušteno krojiti pravdu niti progoniti dužnike, pa su tako Gradska vrata za sve bila otvorena. Ovakve su se svečanosti, uz manje prekide, održavale od 1364. do 1852. godine, kada ih je ukinuo krčki biskup jer je ponašanje ljudi na igrama izmaklo kontroli. Ali narod je i dalje dolazio u grad na blagdane sv. Jakova 25. srpnja, sv. Ane 26. srpnja i sv. Kristofora 27. srpnja. Ove su svečanosti više nalikovale sajmu, koji je stanovništvo grada nazvalo fjerom (prema talijanskom fiera). Običaj se zadržao do pedesetih godina 20. stoljeća, a onda je nestao. Svečanosti su ponovno obnovljene 2002. godine kao folklorna manifestacija, a od 2003. dobile su službeni naziv “Rabska fjera”.
Koliko je Fjera važna za očuvanje kulturne baštine i tradicije otoka Raba, najbolje oslikava citat iz predgovora akademika Slobodana Novaka u katalogu Rabske fjere tiskanom 2006. godine, prigodom pete obljetnice njena održavanja, u kojem on kaže: “Obnovljena Rabska fjera ni prije obnove nije bila, a danas pogotovu nije – tek atraktivni spectaculum (…) Ona je, naprotiv, upravo dostojanstvena svečanost, kao što je i bila inaugurirana prije šest i po stoljeća. I nije isprazna sjajna parada, nego doista izraz želje da se, makar i samo intuicijom, prodre u tminu prošlih vjekova gdje su još prepoznatljive sjene naših predaka; da se sagledaju vlastiti korijeni, da se potvrdi i učvrsti svoj identitet. Da se, ispremreženi i oslobođeni/sputani sofisticiranim suvremenim tehnologijama, podsjetimo na ljepotu rada ruku, i vještinu prstiju, na žuljeve umjesto rukavica, na sudbinsku povezanost s prirodom, sa zemljom i morem; na duhovno i materijalno stvaralaštvo naših starih, na njihovu individualnu inokosnu kreativnost, koju vrijeme ekipnoga rada, tekućih vrpca i strojne konfekcije pomalo zaboravlja.”
Obnovljene se svečanosti slave tri dana, otvaranjem 25. srpnja, na blagdan sv. Jakova, zatim 26. srpnja, na blagdan sv. Ane, a završavaju u ponoć 27. srpnja, na blagdan sv. Kristofora.
Sama ceremonija otvorenja Rabske fjere veličanstven je spektakl. Priredba započinje okupljanjem svih kostimiranih sudionika u Gornjoj ulici u Rabu, koji se zatim u povorci spuštaju gradskim stubištem Bobotinama do Trga sv. Kristofora, odnosno srednjovjekovnog Varoša, što predstavlja zaista veličanstvenu sliku. Gradonačelnik grada Raba u ulozi kneza pred tisućama posjetilaca srednjovjekovnim Ukazom proglašava Rabsku fjeru otvorenom, čime se vrata grada otvaraju za sve i započinje sveopće veselje. Zatim svečana povorka, predvođena Heraldom i Rapskim vitezovima samostreličarima, za kojima slijede knez u pratnji gradskog plemstva i vlastele, počasni gosti i gosti iz prijateljskih gradova, rapske zanatlije, obrtnici, trgovci, umjetnici, zabavljači, žongleri i drugi, kreće Srednjom ulicom prema gradskoj Loži, gdje se svi upisuju u knjigu Rabske fjere. Plemstvo potom nastavlja dostojanstveni obilazak srednjovjekovnog grada, a ostali sudionici u radionicama raspoređenima po trgovima, ulicama i dvorištima najstarijeg dijela grada – Kaldanca – uz svjetlost baklji započinju s radom. Uz šezdesetak radionica Rabljana, od kojih se većina i u svom sadašnjem stvarnom životu profesionalno bavi zanatima koje prezentiraju (pekari, medari, klesari, stolari, slikari na svili, kalafati, školjkari, spužvari, pletači košara i konopa, slikari, cvjećari, pletači vrša, grnčari, čipkarice, predilje, proizvođači sira, heraldičari, glagoljaši i mnogi drugi), tu su i najveće udruge otoka Raba: “Komin”, “Dolin”, “Škraparica” i “Tunera”, Udruga rapskih samostreličara, KUD “Rapski tanac”, rapske klape “Sozal”, “Eufemija”, “Kristofor” i “Rab”, vitezovi iz Königsbrunna, sokolari iz Šibenika, topnici iz Požege te desetak radionica prijatelja iz San Marina, odnosno njihove udruge “Arti e mestieri” iz kastela Montegiardino.
Trg Slobode, nekadašnja tržnica Pjaceta, središnje je mjesto trgovanja. Tu posjetitelji mogu kušati domaće vino, rakiju, suhe smokve, slanu ribu. S tezgi se širi ugodan miris autohtonog začinskog bilja i cvijeća. Cvjećarica plete vjenčiće od hortenzija, a do nje odzvanjaju udarci s novčareva nakovnja. Grnčari vrijedno vrte svoja kola, na kojima glina poprima jednostavne oblike srednjovjekovna posuđa. Pekari frigaju frite, nude višestruko nagrađivanu i u svijetu poznatu deliciju – rapsku tortu – i druge starinske slastice; malo dalje čipkarice tiho stvaraju svoj vez, a do njih vesela se čuje graja najmlađih sudionika svečanosti – djece Dječjeg vrtića “Pahuljica”. S druge je strane kožar, do njega svirači, a malo dalje u dvoru kamenorezac.
Morska promenada ispod Pjacete poseban je i jedinstven doživljaj. Tu se miješaju primamljivi mirisi domaćih jela koji se šire iz živopisnog etnosela, gdje boravi nekoliko seoskih obitelji, a rapski ovčari prerađuju sir i vunu. Pogled na more i ribare koji love na sviću, frigaju ribice i nude slanu ribu te na kalafata koji radi na svojoj barci budi duboke osjećaje domaćeg stanovništva prema ribarenju i ribarskom zanatu.
Krećući dalje od Pjacete prema katedrali dolazi se do srednjovjekovnog domaćinstva. Ispred ulaza gaze se masline i grožđe te radi ulje i vino na originalni srednjovjekovni način, a unutra, ispod niskog stropa, vlada zaposlenost i vrućina: žene češmaju vunu, postolar popravlja postole, melje se brašno, peče se kruh ispod peke, domaćini nude pršut, vino, rakiju i svježa jaja kokoši koje čuvaju u stražnjem dvorištu. Klapskim pjevanjem i folklornim plesom domaćini razveseljavaju okupljeno mnoštvo.
Dalje putem prema katedrali glagoljaši gostima ispisuju ime na glagoljici ili pozdrave prijateljima s odmora, mlade djevojke nude ljekovite napitke, a razdragano mnoštvo na tom putu ulični svirači oduševljavaju glazbom, pjesmom i plesom, žongleri svojim akrobacijama, krvnici i gubavci svojim strašnim izgledom, a plemići i plemkinje svojom gracioznošću.
Ispred katedrale osjeća se stvaralačka energija slikara, a prodavačice religioznih suvenira dostojanstveno podnose buku obližnjeg vinara i boćališta.
Prema Kaldancu i kroz Ulicu biskupa Draga žene iz San Marina peku tanke kruščiće; nadomak njih je prodavač ljekovitog bilja, a dalje niz ulicu su slikari na svili i antikvar. Na samom kraju, već na Trgu Municipium Arba, posljednja je radionica – srednjovjekovna pošta.
Osim ovog posebnog doživljaja na otvorenom, sedam restorana u staroj gradskoj jezgri posjetiteljima u danima Fjere nudi srednjovjekovna jela i pića, a posluga i odjeća u duhu su srednjeg vijeka.
Na sam dan sv. Kristofora, 27. srpnja, rapski se vitezovi nadmeću u gađanju samostrelom i paradiraju gradom uz zvuke bubnjeva i fanfara, a pobjednik biva nagrađen.
Naime, već spomenutog dana 21. srpnja 1364. Veliko je vijeće Grada Raba uvelo natjecanje plemića i pučana u strijeljanju samostrelom – Rapske viteške igre. O viteškim igrama na Rabu u 14. stoljeću nema mnogo povijesnih izvora. Zabilježeno je da je odluku o prvim igrama (vježbama) donijelo Gradsko vijeće, ali se ne navodi potvrda o kontinuiranom održavanju i pravilima igara. Poznato je da su se zajedno natjecali plemići i pučani te da je najboljem strijelcu pripala nagrada od 100 libara malih. Prije igara gradom se u ophodu nosila škrinjica s moćima sv. Kristofora, nakon čega su se strijelci nadmetali u strijeljanju iz srednjovjekovnog tvrđavskog samostrela.
Obnovljene viteške igre u danima Rabske fjere započinju okupljanjem samostreličara, fanfarista i zastavničara te plemstva u plemićkim odorama (knez s kneginjom, njegov bilježnik, potknez, suci, rizničar, glasnik, savjetnici i ostalo plemstvo). Povorka uz zvuke trublja i snažno bubnjanje bubnjara kreće prema katedrali. Ondje ih dočekuje provikar župne crkve Uznesenja Marijina, udijeli im blagoslov, a natjecateljima poželi sportsku sreću. Iz katedrale sudionici kreću prema Varošu. Na tronu sjedi rapski knez, do njega potknez, javni bilježnik i časni sud sastavljen od tri člana te ostalo plemstvo. Igre počinju kad sud odredi pravila i knez da dopuštenje za početak. Kada natjecanje završi, slikovita povorka kreće prema Kneževoj palači, gdje završavaju Rapske viteške igre spuštanjem zastave Fjere i udarom topa, nakon čega slijedi vatromet točno u ponoć. Vatromet simbolično označava povratak u sadašnjost, čime završavaju trodnevne svečanosti Rabske fjere.
Galerija
