Njezine slike pršte od veselja i životne radosti. Kombinacija su stihova i živih boja, toplih likova poput “babe” i prizora poput onih s dječjih crteža.

Mirna Sišul, akademska slikarica, umjetnica je kojoj platno nije jedini medij izražavanja, već svoje kreacije prenosi i na namještaj, interijere i sve ono čemu njezine ilustracije mogu udahnuti (dobri) duh.

Svi koji se na Rabu zateknu od 19.07. (21 sat) do 11.08., imat će priliku pogledati njezinu trideset i prvu samostalnu izložbu, koja će biti predstavljena u galeriji Knežev dvor, Rab, Trg Municipium Arba 2.

Tom prigodom smo razgovarali s autoricom.

Po čemu je osobita ova izložba koja će biti predstavljena publici na Rabu?

Svaka izložba za mene je posebna već sama po sebi! U svaku izložbu uložim velik dio sebe i želim na najbolji način predstaviti svoj umjetnički rad. Veseli me odličan prostor Kneževog dvora i vjerujem da će i publika uživati u predstavljenim djelima!

Negdje sam pročitala da svoja dijela nazivate “sliko-priče”. Od kud ta potreba za spajanjem tekstova i ilustracija?

U osnovi volim dječji crtež. To se provlači kroz sve moje radove.
Vrlo često kombiniram različite materijale, isječke iz novina, printeve s akrilnom bojom. Volim boje, vedrinu, igru kontrasta, bjelinu na slici.
Također, i glazba je moj veliki pokretač. Inspirira me tako da često pišem po slikama. Pišem sitnice koje su se dogodile tijekom dana, pišem meni drage stihove. Baš volim tu kombinaciju slike i riječi.

Kakav je tijek kreativnog procesa kod vas? Prvo nastanu riječi kao inspiracija, pa potom slike ili obrnuto, ili nema pravila?

Da, najčešće riječi ili stihovi kreiraju daljnji proces. Nit vodilja je trenutno raspoloženje, no svaki trenutak je poseban i određuje moja djela. Kroz radove reinterpretiram znanu glazbu i stihove, istražujem prostor, volumen, perspektivu. Imam poseban odnos prema pojedinom stvarima iz prirode: cvijeću, pupoljcima, drveću, kiši, balončićima, čovjeku. Uživam dok stvaram, volim što radim, živim svoje slikarstvo svaki dan!

Naziv jednog vašeg dijela je “Ja sanjam u bojama”. Da li je uistinu tako? :)

Da. Rekla bih da je tako. Slikam svaki dan, bez iznimke i dok stvaram jednostavno uživam i volim to što radim! Vjerujem da se to osjeti, a kako je u predgovoru kataloga napisala Višnja Slavica Gabout “…kod sinestezije nekad se „miris može opipati“, nekad „zvuk vidjeti“. Ovdje, boja se može „čuti“. I to ne samo jedna, nego cijeli orkestar…”.

Uz Rab vas veže i jedan apartman koji ste nedavno preuredili? Možete li nam reći nesto vise o tom projektu?

Radi se o projektu uređenja interijera tj. apartmana u Banjolu. Starija kuća, zapušten stan. Mlađa generacija je nasljedila kuću. Dobila sam priliku i predložila gotovo sve- napraviti nešto što smatram da će biti posebno i drugačije. Isplatilo se. Uređenje smo završili tek u travnju ove godine, a apratman se u manje od dva mjeseca popunio od početka lipnja pa do kraja rujna, što je za ovdašnje prilike odlično!
U ograničenom budžetu birala sam krevete, ormariće, komode, kuhinju, stol, stolice, koristila i dio starih ormara. Najveću razliku naparavila sam oslikavajući dio zidova i postavljanjem reprodukcija mojih slika tj. art printova na platnu. Posebno zadovoljstvo vlasnika i mene je da upravo tako uređen apartman privlači potencijalne goste i na osnovu fotografija odlično se popunio!

Osim toga, postoji li još kakva poveznica s ovim otokom i nešto što biste mogli izdvojiti kao simbolično, drago, posebno?

Rab je poseban grad, posebno mjesto. Tu se osjećam jako dobro i uživam boraviti na Rabu. Možda razlog djelom leži i u činjenici da mi je suprug “napola” sa Raba pa imamo i gdje doći i uživati u ljepotama zvonika, Komrčara, Gožinke, Čifnate ☺