Fotografkinja Sandra Vitaljić spada među najvažnija autorska imena suvremene hrvatske fotografije. Njezin rad nikada ne ostavlja publiku ravnodušnom, jer se Vitaljić često hvata ukoštac sa zahtjevnim, rekli bismo “teškim” temama.

U Galeriji knežev dvor, u periodu od 24.6. do 17.7., posjetitelji će imati priliku pogledati njezinu izložbu fotografija pod nazivom “Neplodna tla”. Riječ je o seriji velikoformatnih prikaza pejzaža obilježenih povijesnim događanjima i stradanjima.

Razgovarali smo s autoricom uoči otvaranja.

Kako i kada se kod tebe pojavila potreba da se baviš ovom temom i kako si se odlučila za pristup?

Ideja za “Neplodna tla” rodila se još negdje 1999. dok sam sa prijateljima iz Sarajeva obilazila neke lokalitete. Trebalo mi je deset godina da se tome zaista posvetim i nađem način da to razmišljanje uobličim u umjetnički rad. Istraživanje je teklo paralelno sa istraživanjem za moj doktorski rad o ratnoj fotografiji koji je nedavno objavljen i u knjizi “Rat slikama” (Algoritam). Informacije o lokacijama koje sam namjeravala snimati tražila sam najviše u medijima jer me zanimala ta medijska konstrukcija njihovog značenja. Za neke manje poznate lokacije trebalo je više “kopanja” i ponekad navođenje lokalnog stanovništva da nađem točnu lokaciju.

S obzirom da se s brojem mrtvih na pojedinim mjestima često špekuliralo u političke svrhe, one su uvećavane ili umanjivane, ovisno o strani političke opcije. Ti si se potrudila pronaći vjerodostojne podatke. Imaš li stoga povratnu informaciju kako posjetitelji prihvaćaju postav i reagiraju na fotografije i detalje iz opisa zločina i da li je bilo političkih reagiranja i pokušaja bilo kakvog interveniranja?

Publika je do sada reagirala jako dobro na “Neplodna tla” gdje god sam izlagala. Nije gotovo uopće bilo negativnih reakcija ili barem nisu došle do mene. Opisi lokacija su napisani neutralno i informativno za što sam zatražila i pomoć povjesničara (Marko Smokvina-Marijić). Bilo je “nježnih” pritisaka da se neke lokacije maknu s izložbe, ali kad sam to odbila, nije bilo problema sa izlaganjem. Rad fukcionira dobro i u drugim zemljama iako se ovdje konkretno bavim poviješću Hrvatske. U Rigi je rad dobro primljen jer su se oni mogli poistovjetiti i prepoznati vlastite duhove prošlosti, skrivene zločine i zapostavljena mjesta stradanja iz vlastite povijesti. Drago mi je da je rad univerzalan i lako shvatljiv.

Izjavila si kako fotografije nisu tvoj dokumentaristički prikaz viđenog, već kako si htjela prenjeti svoje dojmove, koji su najčešće bili potresni, a tvoja je želja je da emotivno angažiraš posjetitelje.  Pamtiš li po nečem posebno neku od lokacija?

Da, željela sam emotivno angažirati gledatelje jednako kao što sam ja bila emotivno angažirana snimajući lokacije stradanja. Nije se lako baviti tom temom i stalno sam se pitala koji je adekvatan način za prikaz tih mjesta. Svakako sam htjela izbjeći čistu dokumentaciju i prikaz spomenika i obilježja na lokacijama jer su to oznake politički motivirane kulture sjećanja i podložni su uništavanju, promjeni značenja i ideološkoj ikonografiji. Sve lokacije su mi još u živom sjećanju i na neke sam dolazila više puta. S nekim fotografijama nisam zadovoljna pa se tamo još namjeravam vratiti. Takvo je mjesto npr. Jadovno na kojem sam bila dva puta, a još uvijek nisam zadovoljna s fotografijom jer je moj doživljaj uznemirenosti i strave bio tamo posebno intenzivan, a fotografijom to nisam uspjela prenijeti.

Da li je projekt završen ili još uvijek radiš na njemu?

Taj rad smatram radom u nastanku i sigurno će se nastaviti jer još mnogo lokacija nisam stigla snimiti pa tako ni lokaciju logora Kampor na Rabu i Goli otok što bih svakako uvrstila u seriju. Namjera mi je da u radu Neplodna tla pokrijem cijelu regiju ex Yu, ali nisam sigurna da li ću produkcijski to uspjeti izvesti.

Kakvi su tvoji daljnji planovi?

Svakako mislim na seriji Neplodna tla još dugo raditi, a paralelno radim i na drugim projektima. Kraj 2013. je za mene bio posebno intenzivan jer sam objavila knjigu “Rat slikama – suvremena ratna fotografija” na kojoj sam dugo radila i predstavila rad “Voljena” koji je također dugo čekao svoju realizaciju.  Rekla bih da ću se nakon svih ovih godina odmaknuti od teških tema rata i stradanja, ali moji planovi ipak uključuju jednim dijelom i dalje takve teme, no planove ne bih još otkrivala jer su još na samom početku.

* U sklopu izložbe biti će moguće kupiti knjigu “Infertile Grounds” koju je 2012. objavio nakladnik Eikon Studio iz Pule.


_____________________________________________________________________________________________________